Vjetar je donio oštar miris soli do starog svjetionika na obali. Mila je sjedila na hladnim kamenim stepenicama, prateći pogledom valove koji su se povlačili prema pučini. Njezin stalni pratitelj, mali galeb Niko, sletio je na zidić pored nje. U kljunu je nosio nešto neobično. Nije to bio običan sivi oblutak, već velika, glatka školjka na kojoj su bile urezane tanke, zavijutkaste linije. Mila je pažljivo prešla prstom preko udubljenja.
Vjetar je donio oštar miris soli do starog svjetionika na obali. Mila je sjedila na hladnim kamenim stepenicama, prateći pogledom valove koji su se povlačili prema pučini. Njezin stalni pratitelj, mali galeb Niko, sletio je na zidić pored nje. U kljunu je nosio nešto neobično. Nije to bio običan sivi oblutak, već velika, glatka školjka na kojoj su bile urezane tanke, zavijutkaste linije. Mila je pažljivo prešla prstom preko udubljenja.
Page 202
"Ovo je treća danas, Niko," rekla je Mila, stavljajući školjku pored dvije slične koje je pronašla rano jutros skrivene u mokrom pijesku. Kada ih je spojila nazubljenim rubovima, linije su se savršeno poklopile. Crtež je prikazivao dugu obalu, niz oštrih grebena i malu uvalu skrivenu iza crnih stijena. Na samom kraju nacrtanog puta bio je urezan mali krug koji je blijedo svjetlucao. "Netko nam ostavlja putokaz," šapnula je.
"Ovo je treća danas, Niko," rekla je Mila, stavljajući školjku pored dvije slične koje je pronašla rano jutros skrivene u mokrom pijesku. Kada ih je spojila nazubljenim rubovima, linije su se savršeno poklopile. Crtež je prikazivao dugu obalu, niz oštrih grebena i malu uvalu skrivenu iza crnih stijena. Na samom kraju nacrtanog puta bio je urezan mali krug koji je blijedo svjetlucao. "Netko nam ostavlja putokaz," šapnula je.
Page 303
Popodne se polako pretvaralo u sivu, ranu večer. Mila je navukla kapu, spremna za hodanje po skliskom i oštrom kamenju. Pronaći malo hrabrosti značilo je samo napraviti taj prvi korak, čak i kad ne znaš točno kamo put vodi. Niko je prhnuo bijelim krilima i poletio naprijed, pokazujući smjer. More je glasno šumjelo, a zrak je postajao sve hladniji dok su se udaljavali od sigurnosti visokog tornja svjetionika.
Popodne se polako pretvaralo u sivu, ranu večer. Mila je navukla kapu, spremna za hodanje po skliskom i oštrom kamenju. Pronaći malo hrabrosti značilo je samo napraviti taj prvi korak, čak i kad ne znaš točno kamo put vodi. Niko je prhnuo bijelim krilima i poletio naprijed, pokazujući smjer. More je glasno šumjelo, a zrak je postajao sve hladniji dok su se udaljavali od sigurnosti visokog tornja svjetionika.
Page 404
Preskočila je usku pukotinu u stijeni i provukla se kroz prolaz taman dovoljno širok za nju. S druge strane, uvala je bila mirna, potpuno zaštićena od vjetra. Plima se povukla, ostavljajući za sobom plitke bazene pune zelene morske trave i sitnih račića. Niko je sletio na najviši kamen i tiho kriknuo. Na dnu najvećeg bazena, ispod površine vode, nešto je pulsiralo toplom, žutom svjetlošću.
Preskočila je usku pukotinu u stijeni i provukla se kroz prolaz taman dovoljno širok za nju. S druge strane, uvala je bila mirna, potpuno zaštićena od vjetra. Plima se povukla, ostavljajući za sobom plitke bazene pune zelene morske trave i sitnih račića. Niko je sletio na najviši kamen i tiho kriknuo. Na dnu najvećeg bazena, ispod površine vode, nešto je pulsiralo toplom, žutom svjetlošću.