Nakon kiše, Luka i njegov prijatelj lisac Bor pronalaze neobičnu kartu koja može spasiti brodice izgubljene u magli, ali samo ako nauče slušati tišinu.
Start this story for free.
Read and listen to the opening of the story. Continue with the Family plan to finish the book. Reading uses no story credits.
Kiša je tek prestala padati na malom otoku. Kameni put iznad luke bio je prekriven lokvama koje su zrcalile sivo nebo. Luka je koračao pažljivo, u svojim žutim gumenim čizmama, dok je uz njega tiho kaskao Bor, lisac s neobično blagim očima. Zrak je mirisao na sol i mokre borove iglice.
Kiša je tek prestala padati na malom otoku. Kameni put iznad luke bio je prekriven lokvama koje su zrcalile sivo nebo. Luka je koračao pažljivo, u svojim žutim gumenim čizmama, dok je uz njega tiho kaskao Bor, lisac s neobično blagim očima. Zrak je mirisao na sol i mokre borove iglice.
Page 202
U jednoj od najvećih lokvi, nešto je plutalo. Nije to bio običan list. Luka je čučnuo i izvukao komadić starog, debelog papira. Bila je to karta. Na njoj su bile iscrtane obale njihovog otoka i jedan sićušni, do sada neviđeni svjetionik.
U jednoj od najvećih lokvi, nešto je plutalo. Nije to bio običan list. Luka je čučnuo i izvukao komadić starog, debelog papira. Bila je to karta. Na njoj su bile iscrtane obale njihovog otoka i jedan sićušni, do sada neviđeni svjetionik.
Page 303
Bor je njušnuo papir i tiho zacvilio, gledajući prema luci ispod njih. Gusta magla počela se valjati s pučine, gutajući crvene krovove i drvene molove. Tamo dolje, tri male ribarske brodice lutale su u sivim oblacima, nesigurne gdje je obala.
Bor je njušnuo papir i tiho zacvilio, gledajući prema luci ispod njih. Gusta magla počela se valjati s pučine, gutajući crvene krovove i drvene molove. Tamo dolje, tri male ribarske brodice lutale su u sivim oblacima, nesigurne gdje je obala.
Page 404
Luka je znao da im mora pomoći. "Hej! Ovamo! Obala je ovdje!" vikao je iz petnih žila, mašući rukama. Ali magla je gutala njegov glas. Što je glasnije vikao, to su crteži na staroj karti postajali bljeđi, gubeći boju i oblik.
Luka je znao da im mora pomoći. "Hej! Ovamo! Obala je ovdje!" vikao je iz petnih žila, mašući rukama. Ali magla je gutala njegov glas. Što je glasnije vikao, to su crteži na staroj karti postajali bljeđi, gubeći boju i oblik.